ZA CLEVELAND

Nestvarno putovanje Cavsa ka NBA tituli. Prvi sportski trofej za Cleveland nakon više od 50 godina. Povratak i konačna pobjeda odbjeglog sina koji je na ovaj način postao besmrtan i zacementirao svoj status kao jedan od najboljih igrača svih vremena....

Nikada neću zaboraviti putovanje na NBA finale 2007 godine. Slomljena noga, ploča i šarafi u skočnom zglobu. Bezosjećajnost uposlenika Austria Airlinesa..."niste na vrijeme tražili dodatni prostor za noge. Mi tu ne možemo ništa". Noga debljine sekvoje nakon slijetanja na O'Haru. Na presjedanju u Chicagu ušli smo u avion koji bi čak i kod nas bio davno poslat u penziju. "Ovaj je za Cleveland"...samo smo se pogledali...Stjuardesa mi je prišla i smireno objasnila.."operisala sam bubnu opnu sine, slabijem čujem. Ako ti bilo šta bude trebalo moraš da me kucneš po ruci. Ako opet ne reagujem povuci me za ruku slobodno."

Na aerodromu nas je dočekao taksista sa imidžom preživjelog iz filma Vod smrti, sa vunenim rukavicama na kojima su izrezane rupe za prste. U junu.

Cleveland je te 2007 godine držao suvereno prvo mjesto na listi najsiromašnijih gradova Amerike. Sada je fenjer preuzeo Detroit. Mada je i dalje svaki treći stanovnik Landa siromašan. Iz grada se do prošle godine odselilo gotovo 100 hiljada ljudi. Čim neko, bilo ko zaradi malo novca bježi barem u predgrađa. Uža gradska jezgra vas baca u depresiju pa makar bili i multimilioner.

Ljudi? ljudi su potpuno druga priča. Siromašni, ali nasmijani. Kao da žive u Brazilu a ne u smogu, minusima od 30 celzijusa i među runiniranim zgradama. Uglavnom nemaju ali se prilično dobro zezaju na svoj i tuđi račun. I sa ove vremenske distance malo gdje sam sreo takvu ljubaznost i gostoprimstvo. Nosili su mene i moje štake gore- dole po dvorani. Na bejzbol utakmici Cleveland Indiansa smo dobili mjesta tik uz teren iako smo imali najobičnije karte. Neki stjuard nam je čitavu utakmicu donosio hot dogove i pive. Stadion smo napustili sa punim kesama suvenira. Ekipa koja je sjedila pored nas nas je poslije bejzbola odvela u noćni provod. Doduše pokušaj noćnog provoda, ali bitna je namjera...

Finale protiv San Antonia je kao što znate bilo tanko, tanko kao papir. Cavsi sa mladim Lebronom su mimo svih očekivanja ušli u finale i tamo uglavnom prema očekivanju pometeni od Spursa. Svi u Clevelandu su pričali kako je ovo tek početak kako će Cavsi vrlo brzo nazad u finale i kako će trofej konačno doći....

Koliko je teško vratiti se u finale najbolje pokazuje primjer Oklahoma Citiy
a. Nakon poraza od Miamija svi su pričali kako je to samo kratki zastoj , kako će sa mladim nukleusom Thunder harati ligom i osvajati trofeje. Do danas se u finale vratili nisu.

Kao i gotovo svaki vrhunski igrač i Lebron James nije baš najprijatnija osoba za saradnju. Ali jednu stvar je zaista uspio za ovih 13 godina konstatnog života pod pritiskom medija. Da sačuva svoj besprijekoran imidž. 

Zanemarite za trenutak tupavo formulisanu priču prilikom odlaska u Miami. To je bila košarkaška odluka. Govorimo o 13 godina karijere bez skandala, gotovo nemoguće u vrijeme facebooka, twittera, kojekakvih intnernet portala gdje se ispiraju usta. Nekada ste morali da imate fotoaparat. Danas je dovoljno da imate telefon i već možete da upropastite nečiji život. Ima samo jedna inkrimirajuća slika. Kada on, Wade i Melo napuštaju "salon za masažu" u Makau 2004 godine. To je to. Za sve ove godine. Nije uhvaćen pijan, nije uhvaćen u prevari, nije tukao žene, nije se tukao po klubovima. A malo ko je bio testiran poput njega. Omiljena meta poruge na društvenim mrežama. 

To je vjerovatno i najveća boljka Jamesa sve ove godine. Želja da bude voljen. Da ga vole svi. Bron je tip čovjek koji uvijek čita komentare ispod tekstova o sebi, koji kada ga ne ide dok sjedi kući u google ukuca svoje ime pa zatim pretražuje rezultate i davi se u negativnim komentarima. To je jednostavno jače od njega bez obzira koliko ponavljao da ne obraća pažnju šta ko kaže. Itekako obraća pažnju kada mu ne ide dobro na terenu. I to se tada vidi iz svakog njegovog pokreta bez obzira na nadljudsku fizičku građu. Sumnja, nevjerica, ako hoćete i strah. Sjetite se Dallasa, sjetite se San Antonija 2013 prvih šest utakmica, pa istog tima godinu kasnije. Pa u dobroj mjeri i finala ove godine.

Cavsi su i ove i prošle godine bila poprilična zbrka. Ogroman platni spisak. Tim koji je napravljen da dominira, a o njima smo slušali vrlo rijetko zbog dobre igre nego uglavnom zbog potresa koji su se dešavali. Naročito ove sezone. Lebron je pjenio zbog energije i rezultata Golden Statea. Steph Curry nam je prezentovao četvrtu dimenziju košarku.
Nešto što do ove godine jednostavno nismo vidjeli nikada.

Odjednom je Curry postao lice lige, Što Lebron u prvi mah nije shvatao ozbiljno, a onda bum. Jamesovi dresovi i patike više nisu najprodavaniji, on nije najpopularniji igrač lige. Mada je Bron dugo godina bio i najpopularniji i najomraženiji u istom trenutku. Ako je to moguće. Pričalo se o njegovim godinama, zdravlju, šutu, napadačkoj produkciji.

Nekako je pao u zaborav. Svi smo gutali poteze Currya i istorijsku sezonu Warriorsa. A Lebron je gutao knedle, čak došao i u fazu da popljuje na svoj način, dakle zavijeno u oblatne jednoglasni izbor Stepha za MVP-a. Bilo je tako evidentno da mu je krivo.

O Cavsima smo uglavnom slušali iste stvari. Lebron voli, pa ne voli pa opet voli Kevina Lovea. Lebron jedva čeka povratak Irvinga pa onda ona čuvene Irving nikada neće biti pravi plej. Lebron zove po 20 puta JR Smitha da dodatno treniraju. Lebron želi maks ugovor za svog mlađeg brata Thompsona. Lebron pokušava da podigne igrački IQ Imana Shumperta. Lebron voli svog brata Wadea, Lebron želi da igra sa svojom braćom u nekom novom super timu. Pa onda ipak ne, Lebron je sretan u Clevelandu. I tako u krug. Takav je Lebronov način. Uvijek ima nešto. 

Prvi je odletio onaj koji je i bio prvi na toj listi. David Blatt. Ostaje misterija kako je ovaj trenerski kameleon kojem je dodvoravanje glavnim igračima specijalitet uspio da padne u Cavsima. Čak i u adidas kampu u Trevizu prije par dana su kolege treneri prevrtali očima dok je Blatt tupio o sjajnom odnosu sa Lebronom.

Ovosezonski NBA plejof nije ponudio puno spektakla. Štaviše. Gledali smo do finala dvije dobre serije. Oklahomu protiv Spursa i Warriorsa. To je bilo to. Cavsi su pregazili istok a zatim u prve dvije tekme finala izgledali kao da su zalutali na veliku scenu. Prve dvije tekme 50 razlike za Warriorse. Treća 30 razlike za Cavse.

Mečevi koje valjda niko nije gledao po početka do kraja. Tek u četvrtoj smo vidjeli neku dramu. Brejk koji pravi Golden State uz lošu igru Lebrona u završnici i sukob sa Greenom koji se završio suspenzijom za nekada simpatičnog debeljka sa Michigan Statea koji se od dolaska u ligu popeo svima na glavu zamarajućom pričom o ljudima koji su birani prije njega.

Opet Golden State je vodio 3:1. Nikada se niko u istoriji finala nije vratio iz tog deficita. Warriorsi su imali tri šanse da završe priču sa Greenom ili bez njega. Tu negdje se desila i vjerovatna prekretnica ovog finala. Umjesto da šute i spreme meč, Warriorsi su počeli da ujedaju Lebrona. Čak je i bezlični Thompson ispalio sada već čuvenu: "izgleda da su mu povrijeđena osjećanja". Ne postoji superzvijezda u NBA kojoj su se toliko unosili u lice i psovali ga raznorazni kao Jamesa. I njega je to vrlo često sputavalo u daljoj igri. Ne ovaj put.

Ljudi bliski Lebronu su bili toliko bijesni zbog izjava Warriorsa da je jedan Jamesov stari savjetnik mu direktno rekao: "Nemoj molim te da dopustiš da te prozivaju ova bogataška djeca. Ovo je previše."

Lebron je u naredna tri meča uzimajući u obzir vrijeme, mjesto i značaj sastavio možda i tri najbolje partije svoje karijere. Pokrio je kompletan teren. Čuvao sve i svakoga. Nije bježao od duela. Štaviše tražio je kontakt licem u lice, tražio je provokaciju prvi put u životu.



Sedma utakmica ove serije je bila najgledanija NBA tekma još od finala Chicago Utah '98 koji je MJ završio šutem preko Russella. Utakmica u kojoj su igrali nervi jednima i drugima. Naizmaku snaga. Utakmica koja je na momente bila očajna, pa sjajna, pa u krug. Umor i stres su bili vidljivi sa kraja svijeta posebno u zadnjoj četvrtini. Cavsi vjerovatno duguju neki bonus Steveu Kerru i njegovim pomoćnicima koji su tvrdoglavo vraćali u igri Varejaoa i Ezelija a ova dvojica radili sve što pomaže Cavsima. Varejao je kada malo bolje razmislite bio trojanski konj. Poslan iz Clevelanda da uništi Warriorse iznutra. Pogubljenost Imana Shumperta je bila epska. U drugom poluvremenu su Lebron i Irving gubili po pola napada pokušavajući rukama i nogama da objasne Imanu gdje da se pozicionira. Smith je uz standardnu dozu pomračenja imao svoje trenutke u trećoj četvrtini. Lue je tražio pištolj da upuca Moa Williamsa nakon što je ovaj privatizovao loptu i ispalio tri kamena ka košu u drugoj četvrtini. Tristan Thompson je poput beka čuvao Currya kroz blokove. Cavsi su od pete utakmice do kraja finala pola napada trošili da natjeraju Stepha da preuzme Irvinga ili Lebrona i dalo je rezultate. Grčkih pet minuta bez koša na obje strane je prekinuo junak ove serije Kyrie Irving koji od treće do sedme utakmice finala jedino međunožjem nije dao koš. Njegova trojka preko Currya je proizvela neki sumanuti urlik u mom komšiluku. Kladionica valjda...

Bradati Kevin Amor je sačuvao Currya u zadnja dva napada. Od svih ljudi upravo je Kevin odigrao ključnu odbranu i zatim potrčao Jamesu u zagrljaj. Par minuta kasnije je stajao sa majicom legendarnog kečera Stevea Austina i po uzora na njega sipao sebi badvajzere po licu....

Na kraju meča su plakali svi, čak ni Doris Burke nije mogla da zadrži suze dok je Lebron jecao i pokušavao da sabere rečenicu....

Sutradan sam 200 puta gledao blokadu Lebrona nad Igoudalom. Vidjeli smo slične Jamesove poteze nebrojeno puta ali opet kako je živ čovjek na dva minuta do kraja i dok diše na škrge u stanju da ono stigne i onako izblokira uz sva objašnjenja ostaje za čuđenje...

Cleveland je šampion prvi put u istoriji. Ko bi rekao da će napaćeni Cavsi postati prvi tim u koji je okrenuo zaostatak od 3:1 u finalu. Ali ako je to neko zaslužio onda je to zaslužio ovaj siromašni grad. Filmski preokret i filmski kraj je valjda vrijedilo čekati više od 50 godina. Slavlje je bilo čudesno. Gotovo milion i po ljudi je dočekalo Cavse na ulicama, inače uža gradska jezgra broji oko 400 hiljada stanovnika!?

Ova čudna družina okupljena u Clevelandu je trijumfovala pa treba biti realan, mimo svih očekivanja. Ovo je trebalo da bude sezona Golden Statea. Rekord od 73 pobjede u regularnom dijelu. Antologijska sezona Currya u kojoj je rušio rekorde preciznosti, mislim ubaciti 402 trojke je stvarno van pameti.

Kada su Warriorsi isčupali trijumf protiv Oklahome nakon zaostatka od 3:1 nekako je djelovalo da im se niko ne može ispriječiti na putu do nove titule. Na kraju Curry i Golden State su ostali bajka. Na kraju puta ih je sačekao čovjek koji nikada u karijeri nije propustio plejof utakmicu. Koji i dalje odolijeva testu vremena. Realnost u NBA se i dalje zove Lebron James. Zbog njega se Cleveland veseli....